Zahvaljujući Međunarodnoj organizaciji za zaštitu dece 13 učenika četvrtih razreda naše škole je dobilo šansu da provede tri prelepa dana u Budimpešti.
Ove godine smo i mi bili pozvani na događaj povodom Dana dece koji je organizovala Međunarodna organizacija za zaštitu dece. Sem naše škole, prisustvovale su još dve sa teritorije Vojvodine, i to dve bečejske škole, Petefi Šandor i Šamu Mihalj, tako smo mogli da putujemo zajedno. Lista učesnika iz naše škole: Štefania Aranjoš, Biborka Bakša, Enike Buša, Silvia Erdelji, Ema Etveš, Judit Ferčik, Kiti Gedelei, Viktor Hamar, Lorena Kolaš, Kornel Konc, Kornelia Muhi, Mate Nađ i Krištof Tarjan.
Grupa od 40 đaka i 4 pratioca (Silvia Černjak, Judit Vaštag Geber, Aranka Topolčanji i Ibolja Kormanjoš) je na put krenula 26. maja u 7 časova. Nakon prelaska granice je sledila kratka pauza za užinu pre nego što smo nastavili put ka Budimpešti. U glavni grad Mađarske smo stigli oko 13 časova. Iz autobusa smo izašli na Trgu heroja gde smo proučavali statue vođa 7 plemena koja su osnovala Mađarsku, a tu smo videli i druge statue sa bitnim ličnostima mađarske države. Ovo je bilo posebno interesantno zato što smo nedavno učili o istoriji Mađarske. Ovde smo obavili i grupno slikanje i nakon toga smo pešaka otišli do Gradskog parka, obišli smo Zamak Vajdahunjad i baštu Poljoprivrednog muzeja.
Od 15 časova smo imali program u budimpeštanskom cirkusu gde smo gledali predstavu Antarktis. Pošto je organizator obezbedio džeparac od 2000 forinti po učeniku, mi smo zajednički odlučili da te pare damo za ulaznice na ovu predstavu.
Akrobacije i produkcije prikazane na ledenoj bini su nas, malo je reći, očarale i urezale su nam se u pamćenje. Predveče smo autobusom krenuli ka našem smeštaju. Zauzeli smo sobe, namestili krevete i večerali, a nakon toga, pomalo umorni, odšetali do obližnjeg tržnog centra Tesko. I deca, a i pratioci su posle napornog dana legli da spavaju veoma dobro raspoloženi u svojim novim sobama.
Sutradan, u subotu ujutru, smo doručkovali u trpezariji učeničkog doma, a zatim otišli do Gradskog parka gde su već bili postavljeni paviljoni. Prvo smo imali priliku da vidimo prezentaciju vojske. Taj program se najviše svideo dečacima jer su mogli pucati raznim oružjem, imali su šansu da sednu u tenkove, probali su gas maske i širok spektar vojne odeće. Ovu prezentaciju su sledile razne igrice koje su deca sa velikim uživanjem igrala. Za svaki dobro urađeni i isproban zadatak su dobili poene ili pečate, i tako su na kraju mogli da sakupe dovoljno da bi osvojili neku sitnu nagradu. Ručak smo pojeli u trpezariji kampa koji je u Gradskom parku. Punih stomaka smo krenuli u pohod na obližnje igralište koje smo uspešno okupirali. Predveče smo se vratili u učenički dom, večerali, istuširali se i ponovo posetili tržni centar. Zahvaljujući našem vrlo ažurnom vozaču autobusa, u 20 časova smo krenuli u panoramsko razgledanje grada. Prešli smo Sečenjijev lančani most, obišli Dunavski kej, pešaka došli do zamaka, Ribarskog bastiona i do Crkve Svetog Mateje. I na ovim mestima smo se slikali i uživali u prelepom pogledu na Budimpeštu.
Nedeljno jutro je bilo pomalo haotično: doručak, pakovanje stvari, spremanje soba. Dom učenika je trebalo da napustimo u 9 sati. Prepodnevne časove smo i ovaj dan proveli u parku pošto smo mnogo zanimljivih programa propustili u subotu. Deca su jedva dočekala da sve probaju. Ovaj put je najpopularnija bila Ulica različitih nacija. Ovde su paviljoni bili postavljeni jedno naspram drugog i u svakom od njih se predstavila jedna nacija i država. Upoznali smo razne narodne nošnje, hranu, sportove, muzičke instrumente, igračke i to sve kroz igru i interesantne aktivnosti. Naravno, i tokom ovih igrica su se sakupljali poeni. Ručak je bio u parku, a organizatori su bili toliko pažljivi da su svakom detetu spakovali po dva sendviča i sok za put do kuće. Pored toga, učenici su dobili po jedan lep poklon paket. Krenuli smo kući u 15.15. Putovanje i granične formalnosti su protekle brzo i bez dodatnih zadržavanja. U Petrovo Selo smo stigli u 19.45.
Osim što su se deca vratila kući puna nezaboravnih trenutaka i avantura, oni su stekli nove prijatelje, videli su kako je prilagođavati se, iskusili su odsustvo od kuće, a i samostalnost. Veliko hvala organizatorima i Robertu Ric, koji nam je prepustio ovo putovanje i time omogućio da prisustvujemo ovom divnom događaju.